Svaki odnos dođe do krize. Ako odnos nema krizu znači da nije napredovao. Neki odnosi nikad nemaju krizu, to znači da se nisu produbili ni ojačali već održavaju neko sigurno površno stanje u kojem nema prave bliskosti. Kriza je prilika za promjenu, no na nju se tako ne gleda. Problem u odnosu bude popraćen tugom, tjeskobom i željom da se magično riješi sam od sebe. Ponekad se s vremenom stanje naizgled primiri, no bez stvarne promjene odnosno evolucije isti problem će kad – tad proviriti u puno gorem obliku.

 O promjeni odnosa zapravo ne možemo govoriti jer odnos čine ponašanja pojedinaca. Ako su nezadovoljni onda za krizu u odnosu odgovornim smatraju onog drugoga i tako se vrte u krug istih ponašanja. Zato odnosi i pucaju. Dugo vremena čekamo da se ovaj drugi promijeni vjerujući da je to potrebno za popravak odnosa i onda, kad u sebi nagomilamo neizdrživo puno ljutnje i tuge, odlučujemo se za prekid.

Do krize i dolazi jer jedan ili oboje žele nešto različito od ovoga što imaju. Nešto drugo što smatraju boljim, a čega vide da nema. U početku veze nije bilo tako jer su bili sretni samo time što su zajedno, ali s vremenom se gomilaju ideje o tome što je još potrebno ili u kojem smjeru bi odnos trebao ići. Ja želim nešto što mi druga osoba onemogućava (takav bude naš doživljaj). Odnos se ne mijenja, već se mijenjaju pojedinci. I to stalno, svakim danom. Mijenjaju se svaki za sebe i tu promjenu unose u svoju interakciju. Našom promjenom ovaj drugi može ili ne mora biti zadovoljan. Može nam se činiti da smo se promijenili, a da druga osoba nije. U tom slučaju budemo ljuti na nju ili njega jer ne napreduje ili ne sazrijeva onako kako smo od njega očekivali. Ukoliko se druga osoba promijenila i mi smo tom promjenom nezadovoljni žalimo se kako njega ili nju više ne prepoznajemo ili kako to nije osoba u koju smo se zaljubili. Mislili smo da će cijeli život biti onakav kakav je bio u početku, a to je nemoguće.

Za opstanak veze žrtvujemo neke stvari. Ukoliko nam je stalo do odnosa tu žrtvu ne smatramo velikom i ne žalimo previše za dijelom sebe kojeg smo žrtvovali u to ime. Ako žrtvu počnemo doživljavati pre velikom logično je za pretpostaviti da je odnos nekako pre mali. Više nam nije vrijedan toga. Želimo raširiti krila i biti slobodni, a zatvorili smo se u kutijicu s nekim. I zapravo nas je strah da će veza puknuti ako se sami počnemo mijenjati. Što će biti s vezom ako odlučim sebi poboljšati život? Ako izađem iz okvira onoga na što sam navikao i na što je druga osoba navikla? Je li moj osobni rast opasan za vezu? 

Često se za partnere vežemo radi nezadovoljstva, tuge, nesigurnosti i usamljenosti. Postati sretnija osoba u tom slučaju može značiti prekid. Ukoliko nam je druga osoba bila spasitelj ili utjeha nemamo što raditi zajedno kad postanemo sretni. Isto tako ako smo mi drugoj osobi bili spasitelj možemo se uplašiti kad vidimo da više nije tako slabašna. Ako smo jedno drugome spasitelji od velikog zločestog svijeta šanse su još manje. Jedini način da ostanemo skupa je da zauvijek budemo nesretni.

   Izlaskom (svojim, samo svojim, ne očekujte ga od druge osobe) iz ovih okvira unutar kojega ste dobivate šansu za novi, bolji, odnos. Zvuči nemoguće jer smo navikli misliti kako nema promjene ako se oboje ne mijenjaju. O odnosu razmišljamo kao o dvije polovice koje moraju istovremeno djelovati i time svoju sreću stavljamo u ruke drugoj osobi ( „Zašto da se ja mijenjam ako neće on?“ / „Zašto da ja išta radim ako on neće ništa?“ / „Pa ne mogu samo ja, moramo oboje.“ ) zaboravljajući da sve što radimo radimo zbog sebe i da sebi život učinimo boljim. Na kraju krajeva u toj vezi smo radi sebe, samo što stvari ne idu kako smo očekivali.

  Preuzimajući odgovornost za svoj život dajemo sebi i drugoj osobi slobodu. Sebi dajem dozvolu da budem ono što želim biti i da izađem iz odjeće koju sam prerasla. Nismo više prikovani jedno s drugim nego smo jedno uz drugo. Živim svoj život uz tebe i ti živiš svoj život uz mene. Više ti ne prigovaram i ne krivim te jer mi nije dobro nego aktivno sebi život činim boljim. Upisujem se na nešto što me zanima, mijenjam izgled, družim se s novim ljudima, mijenjam interese, mišljenja, pogled na svijet i što god je potrebno da meni život bude bolji. Izlazim iz kutijice imajući na umu rizik da će to drugoj osobi možda biti previše. O tome oni odlučuju. Promatrajući nas u novom, boljem, samostalnijem svjetlu druga osoba ima priliku razmisliti o tome sviđa li joj se to ili ne. Još važnije, kada mi sebe počnemo doživljavati kao tkalce svoj života imamo priliku na drugi način promotriti svoje partnere. Ništa ne moraju promijeniti kod sebe da bi ih mi vidjeli u drugom svjetlu. Tada oni u našim očima prestaju biti nasilnici koji nas maltretiraju, paraziti koji ništa ne rade (dok mi jadni vodimo računa o svemu) ili jadnici koje moramo spašavati jer su nesposobni, a postaju osobe ravnopravne nama koje same odlučuju o sebi. Gradimo novi odnos u kojem smo jednaki. Uz tebe brinem o sebi i ti uz mene brineš o sebi. Jednakost nema veze s time tko više zarađuje ili tko uopće zarađuje. Ja svojevoljno uzdržavam tebe jer želim biti s tobom / ti svojevoljno uzdržavaš mene jer želiš biti sa mnom i svatko je slobodan to u svakom trenutku promijeniti. Sloboda je prisutna i u ekstremnim uvjetima siromaštva ili zajedničkoj brizi za djecu, ali u tim situacijama ljudi često biraju između dva zla pa nemaju dojam da biraju. Neki se boje slobode. Znam osobu koja se cijeli život žalila na muža i ponavljala kako se nije trebala udati, ali je ipak procijenila da joj je bolje s njim nego bez njega. Vjerojatno jer radi odlične sarme. Opcija možda nema puno, ali ih ima. 

  Novi doživljaj sebe i druge osobe divno djeluje na libido. U krizi je želja za seksom smanjena ili nikakva. To je razumljivo jer ne želimo biti intimni s nekim koga doživljavamo hladnim, neurednim, lijenim, jadnim, bebastim,  sebičnim ili kakvim god da ga vidimo dok smo nesretni. Nitko ne želi u krevet s neprijateljem. Kad napravite promjenu na bolje postanete si privlačniji, a velika je šansa da ćete i drugoj osobi postati privlačniji. Ako ste zadovoljni životom nemate se potrebu ljutiti na druge tako da je velika šansa da će Vam i partner postati privlačniji. Voljeti sebe i svoj život znači zaljubiti se u sve i svih oko sebe, a to sa sobom nosi i opasnost da će se svi zaljubiti u Vas. Lako je moguće da će s promjenom doći i nova osoba. U tome nema ništa loše, osobi s kojom ste prije bili olakšavate put u novo partnerstvo koje im više odgovara ili u period samovanja u kojem će napraviti nešto korisno sa sobom (ili neće, to je na njima).

Promjena o kojoj se tu govori zapravo nije promjena. Sve što želite postati već jeste, samo u tajnosti. Pravo Ja skrivate od partnera jer se bojite da je opasno za vezu. To je neka vrsta obmane. Ponašate se onako kako smatrate da druga osoba želi (ili očekuje) da se voda ne bi uzburkala. Razlog često bude strah da ćemo drugu osobu na neki način ugroziti, postati na neki način bolji ili da više nećemo ovisiti jedno o drugome. Dok ste u kutijici niste prijetnja. Ni druga osoba nama nije prijetnja dok je u kutijici. Kako u odnosima postoji zrcaljenje velika je vjerojatnost da i druga osoba laže. I ona skriva svoje pravo lice jer se boji da će u protivnom doći do kraja veze. Ljudi na taj način žive radeći ono što misle da od njih očekujemo i skrivajući ono što jesu. Veza postane talačka situacija koju si stvorimo jer vjerujemo da odnos ne može preživjeti dvoje ljudi koji se uistinu poznaju. Otkrivanjem svoje prave osobnosti dajete drugoj osobi mogućnost da učini isto. Dobivate priliku iznova se upoznati i odlučiti želite li biti zajedno.

  Kriza je kao alarm koji postaje sve glasniji svaki put kad ga odgodite. Kutijica u kojoj ste je pre mala i vrijeme je da se iz nje izađe. Partner će Vas možda pratiti, a možda i neće. Ostati nesretni jer nam je žao druge osobe je manjak poštovanja prema njima i prema nama samima. Ne možete biti sretni s nekim koga žalite. Manjak poštovanja je biti s nekim samo jer ste prije vjerovali da je to to do kraja života, pa se bojite da ga izdajete. Svatko se ima pravo predomisliti i svatko ima pravo na svoj život. Druga osoba odlučuje koliko će za nama plakati (i hoće li uopće). Promjenom postajete čarobnjak – iznova stvarate sebe i osobu s kojom ste. Time što na nju gledate u novom svjetlu ona se promijenila. Za novu vezu je dovoljno da jedan preuzme inicijativu. Time što ste se promijenili i druga osoba se mijenja jer se treba nekako uskladiti. Na taj način uz nju/njega počinjete novo poglavlje ili se razilazite. Jer staro više ne funkcionira.

Marta Klobučar