Uočili ste da imate određeni problem: tjeskoba, depresija, tjelesni simptomi (bolovi, probavne tegobe, hormonalni poremećaji…). Što sad?

Ono što smo navikli i što se čini najlogičnijim je pucati po problemu svim dostupnim oružjem: dijeta, apstinencija, lijekovi, posjeti raznim specijalistima – što god je potrebno da se riješimo tog neprijatelja koji nam remeti život.

Nazovimo neprijatelja simptomom. Simptom se javio baš zato da biste se bavili njime a ne pravim problemom. Pravim problem je vjerojatno neosviješten jer nam se njime pre bolno baviti. Zato imamo simptom koji okupira našu pažnju i vrijeme, a pravi problem ostaje netaknut.

Pravi problem je nezadovoljstvo nekim aspektom svog života (ili čak svim aspektima).

Simptom je alarm – crveno svjetlo koje se pojavilo kako bi napravili sistematski pregled svog života. Ono što mi najčešće radimo jest da stavimo naljepnicu preko svjetla. Želimo ubiti glasnika. Često ga se i riješimo, ali samo je pitanje vremena kad će se ponovo pojaviti (u novom ili starom obliku).

Nije neobično da ljudi obiđu sve specijaliste tražeći uzrok simptoma i nigdje ne dobiju odgovor. U tom slučaju zadnja postaja često bude stručnjak za mentalno zdravlje.

Simptomu treba biti zahvalan. Da ih nema mi najčešće ne bi bili svjesni da nešto pod hitno moramo promijeniti.

Naši najveći izvori patnje su odnosi: ljubavni, obiteljski, prijateljski, poslovni. I, naravno, odnos koji imamo sami sa sobom – osnova za sve druge odnose. Nemojte da Vas zavara onaj „nemam zašto biti nesretan“ trik uma. To što „imate sve“ ne znači da ste sretni. Očito da to „sve“ ipak nije onako kako biste željeli. Još je gore kad si pod krinkom sretnog života zabranite nezadovoljstvo („Ne smijem biti nesretan/na jer imam divnu obitelj“, kao da je to nešto protiv njih).

Umjesto da pucate po njemu odložite oružje. Zapitajte se čime ste nezadovoljni. Brakom? Poslom? Odnosom s djecom? Sami sa sobom? Od čega Vam želi odvratiti pažnju? Simptom je najkraći put do promjene. Bez njega nema razloga da odete na put upoznavanja sebe i svojih pravih želja.

Što se više bavite simptomom to će se on više razvijati. Poput zvijezde pod reflektorima simptom je tu da bi napravio show, a ne da nestane. Što detaljnije analizirate mišljenja specijalista i brojke u nalazu krvne slike simptom je sretniji – uspješno izvršava svoju funkciju. Pratite njegovu učestalost, povezujete ga s određenim događajima i situacijama, držite se propisane dijete, uzimate terapiju, istražujete po internetu… Sva pažnja je na njemu, a bolni krik Vaše duše je u zvučno izoliranoj komori, daleko od Vaše svijesti.

Kada se počnemo baviti pravim problemom (izvorom nezadovoljstva) simptom gubi svoju funkciju. On će možda i dalje biti tu, ali će izgubiti na važnosti i samim time predstavljati manji problem. Koji god bio zapitajte se zašto se pojavio i što Vam ima za poručiti.

*Nemojte tekst shvatiti kao argument da ne posjetite liječnika. Tekst služi kao pojašnjenje simptoma, ne kao razlog za izbjegavanje pregleda, pretraga ili medicinske terapije.

Marta Klobučar