Došlo je to doba godine. Doba u kojem ludimo radi kontakta s obitelji ili radi samoće. Ima i sretnih naravno, koji uživaju u blagdanima, ali ovaj tekst nije za njih.

Neovisno o tome imate li „klasično“ obiteljsko stablo (roditelje koji su u braku, braću ili sestre s kojima dijelite ista dva roditelja, potomke…) ili izbjegavate pričati o porodici jer je teško objasniti tko se s kime rastao i koje dijete je iz kojeg braka, za vrijeme blagdana se ulaže dodatna energija kako bi se obuzdali svi obiteljski nemiri i razmirice. Ali, uz sav trud, frustracija često eskalira u svađu.

Koja god da je situacija imajte na umu sljedeće:

1. Očekujte da se članovi obitelji ponašaju kako su se ponašali i prije

Naša ludost je i tome kako se iznova nadamo kako se netko promijenio i kako će odjednom postati drukčiji. Od kritičara očekujte kritike, od mrguda očekujte mrgođenje itd. Jedino što možete napraviti jest to da Vi sami budete bolji nego što ste bili prošle godine. Nema smisla da se uzrujavate jer se (gle čuda) netko ponaša isto kako se ponaša zadnjih 10 godina. Nadamo se čudu, a kasnije govorimo „Ne mogu vjerovati da je opet…“. Učinite si uslugu i očekujte očekivano. Tako se uvijek možete ugodno iznenaditi.

2. Skinite si s leđa teret božićne čarolije

Blagdani su izrazito stresni osobama koje si zadaju da dom pretvore u Orašar, ispeku 20 vrsta keksa i od blagdanskog stola naprave prozor iz kataloga. Lijepo je ući u dom koji izgleda i miriše na zimsku bajku, ali ako je cijena toga budete u predinfarktnom stanju i oporavljate se još tjednima nakon – razmislite još jednom. Sami postavljamo standarde. Možemo ih postaviti na način da si olakšamo život. Zamislite kako bi lijepo bilo spavati duže, izležavati se duže, piti kavu duže… Ako se bojite da će drugi biti razočarani jer nije zadovoljen prošlogodišnji blagdanski standard najavite im da se ove godine nemate namjeru ubiti poslom i da su slobodni sami nešto ispeći, kupiti ili ukrasiti. Možda Vas iznenade.

Ukoliko se ipak odlučite na savršen blagdanski ugođaj imajte na umu da to birate raditi zbog sebe. Vama je važan dojam i osjećate se lijepo kad vidite plodove svog rada.

3. Ne znači nam svima Božić jednako

Svatko od nas život mjeri svojim metrom (za koji vjerujemo da je najispravniji). Ali svi smo različiti. Moguće je da drugi blagdane ne shvaćaju toliko ozbiljno koliko Vi. Očekujete druženje i poklone, a drugima kao da je svejedno. Može biti i obratno: Božić Vam je samo još jedan dan u godini, a bližnji planiraju hranu, posjete, ponoćku… Ne omalovažavajte tuđe standarde. Shvatite Vi njih čak i ako oni ne shvaćaju Vas. Pa im (u ime obitelji) udovoljite ili ih, uz puno ljubavi, odbijte. Sami procijenite.

4. Prihvatite svoju obitelj – baš takvu kakva jest

Koliko god bolno bilo za prihvatiti ali to je naša obitelj. Čak i onaj kojeg svi izbjegavaju ili ogovaraju jer se neprihvatljivo ponaša. Ne morate provoditi vrijeme s tim osobama, ali prestanite se ljutiti. Svatko od nas ima razlog zašto je takav kakav je. Svi radimo najbolje što znamo, koliko god suludo to izgledalo. Ako ste tu gdje jeste i čitate ovaj odličan tekst sigurno su nešto dobro napravili.

Dragi svi, želimo vam sretne blagdane! Uživajte u druženju sa svojom disfunkcionalnom obitelji, partnerom, prijateljima i, najvažnije, sami sa sobom. Sebi uvijek možete biti dobro društvo.

Marta Klobučar

Vježbenica realitetne psihoterapije

Udruga „180“

*Blagdani mnogima nisu vrijeme veselja. Naglašavanje druženja, slavlja i zajedništva često pojačaju već postojeći doživljaj nesreće, usamljenosti ili besmisla. Ako osjećate tzv. blagdansku ili post-blagdansku depresiju potražite stručnu pomoć.

Uočili ste da imate određeni problem: tjeskoba, depresija, tjelesni simptomi (bolovi, probavne tegobe, hormonalni poremećaji…). Što sad?

Ono što smo navikli i što se čini najlogičnijim je pucati po problemu svim dostupnim oružjem: dijeta, apstinencija, lijekovi, posjeti raznim specijalistima – što god je potrebno da se riješimo tog neprijatelja koji nam remeti život.

Nazovimo neprijatelja simptomom. Simptom se javio baš zato da biste se bavili njime a ne pravim problemom. Pravim problem je vjerojatno neosviješten jer nam se njime pre bolno baviti. Zato imamo simptom koji okupira našu pažnju i vrijeme, a pravi problem ostaje netaknut.

Pravi problem je nezadovoljstvo nekim aspektom svog života (ili čak svim aspektima).

Simptom je alarm – crveno svjetlo koje se pojavilo kako bi napravili sistematski pregled svog života. Ono što mi najčešće radimo jest da stavimo naljepnicu preko svjetla. Želimo ubiti glasnika. Često ga se i riješimo, ali samo je pitanje vremena kad će se ponovo pojaviti (u novom ili starom obliku).

Nije neobično da ljudi obiđu sve specijaliste tražeći uzrok simptoma i nigdje ne dobiju odgovor. U tom slučaju zadnja postaja često bude stručnjak za mentalno zdravlje.

Simptomu treba biti zahvalan. Da ih nema mi najčešće ne bi bili svjesni da nešto pod hitno moramo promijeniti.

Naši najveći izvori patnje su odnosi: ljubavni, obiteljski, prijateljski, poslovni. I, naravno, odnos koji imamo sami sa sobom – osnova za sve druge odnose. Nemojte da Vas zavara onaj „nemam zašto biti nesretan“ trik uma. To što „imate sve“ ne znači da ste sretni. Očito da to „sve“ ipak nije onako kako biste željeli. Još je gore kad si pod krinkom sretnog života zabranite nezadovoljstvo („Ne smijem biti nesretan/na jer imam divnu obitelj“, kao da je to nešto protiv njih).

Umjesto da pucate po njemu odložite oružje. Zapitajte se čime ste nezadovoljni. Brakom? Poslom? Odnosom s djecom? Sami sa sobom? Od čega Vam želi odvratiti pažnju? Simptom je najkraći put do promjene. Bez njega nema razloga da odete na put upoznavanja sebe i svojih pravih želja.

Što se više bavite simptomom to će se on više razvijati. Poput zvijezde pod reflektorima simptom je tu da bi napravio show, a ne da nestane. Što detaljnije analizirate mišljenja specijalista i brojke u nalazu krvne slike simptom je sretniji – uspješno izvršava svoju funkciju. Pratite njegovu učestalost, povezujete ga s određenim događajima i situacijama, držite se propisane dijete, uzimate terapiju, istražujete po internetu… Sva pažnja je na njemu, a bolni krik Vaše duše je u zvučno izoliranoj komori, daleko od Vaše svijesti.

Kada se počnemo baviti pravim problemom (izvorom nezadovoljstva) simptom gubi svoju funkciju. On će možda i dalje biti tu, ali će izgubiti na važnosti i samim time predstavljati manji problem. Koji god bio zapitajte se zašto se pojavio i što Vam ima za poručiti.

*Nemojte tekst shvatiti kao argument da ne posjetite liječnika. Tekst služi kao pojašnjenje simptoma, ne kao razlog za izbjegavanje pregleda, pretraga ili medicinske terapije.

Marta Klobučar