Biti cjelovit kao osoba znači biti upoznat sa svim elementima sebe i takvoga se bezuvjetno prihvatiti. Prihvaćanje sebe nam često predstavlja veliki problem jer smo nekih dijelova sebe potpuno nesvjesni. Naučeni smo kod sebe razvijati i prihvaćati sve ono što okolina smatra poželjnim (poštenje, radišnost, nesebičnost, čednost, umjerenost, samokontrolu, pristojnost itd.) dok svoje “negativne” osobine skrivamo daleko od očiju javnosti, a često i od sebe samih.

Rast i razvoj u društvu podrazumijevaju da nas se odgaja i disciplinira na način da potiskujemo svoje “zle” osobine kako bi naučili funkcionirati u okvirima društva, no mi volimo vjerovati i kako smo ih se u potpunosti riješili. Kao što se ne možemo riješiti vitalnog organa, tako se ne možemo riješiti ni dijela sebe (kakvom god ga smatrali). To najčešće završava guranjem nepoželjnih dijelova u nesvjesno.

Nagomilavanjem svega što kod sebe ne prihvaćamo u nesvjesno hranimo zvijer koja nam u svakodnevnom životu radi probleme. Ti problemi su vidljivi kroz razne neugodne senzacije poput tjeskobe, osjećaja krivnje, problema u bliskim odnosima, tuge, nekontroliranih ispada bijesa i slično.

Taj nepoželjni dio sebe Jung naziva sjenom jer nas ona slijedi gdje god odemo.

Sa sjenom nam se teško suočiti jer imamo sliku sebe za koju smo jako vezani i koju silno želimo njegovati. Želimo biti brižni roditelji, marljivi radnici, pošteni, darežljivi, pouzdani, u potpunoj kontroli i sve drugo što smatramo da okolina odobrava. Sjena ne znači da smo loši ljudi već se silno sramimo svoje ljudskosti i činjenice da nismo savršeni.

Što je veća sjena veća je i količina energije koja se troši na njeno skrivanje. Svoje nesavršenosti smatramo opasnima za svoj ugled – ono što mislimo da drugi misle o nama.

Sjenu teško uočavamo kod sebe i zato je divno što smo okruženi drugim ljudima jer na njih “nalijepimo” svoju sjenu i onda ih osuđujemo. Najlakši način za uočiti sjenu jest zapitati se što nas smeta kod drugih. Lijenost? Bahatost? Neodgovornost? Slobodno izražavanje? Naglašena seksualnost? Agresija? Sve što nas smeta kod drugih je nešto za što sami imamo potencijal i trošimo silnu energiju da se obuzda. Sjena nije opasna i kad ju se osvijetli ona nestaje. Ukoliko nastavi bujati neosviještena može postati opasna za nas i ljude oko nas.

Iza sjene se krije i naš potencijal. Tek kada prihvatimo ono što kod sebe ne volimo možemo se opustiti i početi živjeti život punim plućima jer više ne živimo u grču da će netko otkriti našu strašnu tajnu da nismo uvijek takvi kakvima se predstavljamo. Postajemo svjesni toga kako imamo potencijal biti svakakvi i onda s time možemo upravljati. Osvještavanje sjene nam omogućuje da bez srama i krivnje sebi priznamo kako smo ponekad lijeni, nedisciplinirani, sebični, ljuti, ranjivi, nesigurni ili nešto drugo te kako je to U REDU.

Dobra vijest je da u drugima uočavamo i svoje vrline! Sve ono čemu se divimo kod drugih jest nešto za što imamo potencijal ili već jesmo.

M.K.